Serbia

Free
71
100
A Obstacles to Access 21 25
B Limits on Content 25 35
C Violations of User Rights 25 40
Scores are based on a scale of 0 (least free) to 100 (most free). See the research methodology and report acknowledgements.

Opšti pregled

U Srbiji je internet relativno slobodan i otvoren, sa visokom stopom pristupa internetu, blokiranje sajtova je ograničeno, a novinarima su Ustavom zagarantovana sloboda govora i zaštita. Međutim, iako je okruženje onlajn medija raznoliko, prisutan je porast dezinformacija koje šire provladini informativni sajtovi, čiji su pojedini vlasnici povezani sa vladajućom strankom. Novinari koji rade za onlajn medije su povremeno krivično gonjeni zbog svog rada i suočeni su sa porastom pretnji i uznemiravanja zbog njihovog izveštavanja. Infrastruktura za nadzor takođe zabrinjava: policija i bezbednosne službe pristupale su zadržanim podacima o komunikacijama bez pridržavanja odgovarajućih zakonskih procedura. Postoje indicije da Bezbednosno-informativna agencija kupuje nadzornu opremu od izraelske kompanije Circles, koja omogućava klijentima da nadgledaju i prikupljaju podatke korisnika koristeći slabosti u telekomunikacionoj infrastrukturi.

Srbija je parlamentarna demokratija u kojoj se vlast bira preko višepartijskih izbora, ali Srpska napredna stranka (SNS) poslednjih godina kontinuirano je narušavala politička prava i građanske slobode, vršeći pritisak na nezavisne medije, političku opoziciju i organizacije civilnog društva.

Ključni događaji, 1. jun 2020. - 31. maj 2021. godine

  • Državna kompanija Telekom Srbija nastavila je da povećava svoj udeo na tržištu, što su druge telekomunikacione kompanije označile kao nekonkurentsko ponašanje (videti A2 i A4)
  • Blokiranje određenih stranih sajtova za kockanje u skladu sa Zakonom o igrama na sreću, zabeleženo je krajem 2020. godine (videti B1)
  • Vladin odgovor na medijsko izveštavanje o pandemiji COVID-19, uključujući i hapšenje novinarke Ane Lalić, doprineo je rastu autocenzure i učinio novinare ranjivim na napade zbog nepovoljnog izveštavanja o vladinim naporima u suzbijanju pandemije (videti B4 i C3)
  • U decembru 2020. godine Citizen Lab je objavio da je BIA navodno kupila softver od izraelske kompanije Circles (videti C5)

A. Ograničavanje pristupa internetu

A1: Da li infrastrukturna ograničenja limitiraju pristup internetu ili brzinu i kvalitet internet konekcije? (0–6 poena) (5/6)

Stopa korišćenja interneta u Srbiji u porastu je poslednjih godina. Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije za 2020. godinu, 74,3 odsto domaćinstava ima računar, dok 94,1 odsto ima mobilni telefon. U 2020. godini 81 odsto srpskih domaćinstava imalo je konekciju na internet, pri čemu je 90,5 odsto koristilo usluge fiksnog širokopojasnog interneta, a 71,9 odsto koristilo je mrežni mobilni širokopojasni internet.1 Na osnovu podataka Međunarodne telekomunikacione unije (ITU) za 2020. godinu, 78,4 odsto građana Srbije ima pristup internetu, sa stopom mobilne širokopojasne veze od 94,3 odsto i stopom fiksnog širokopojasnog pristupa od 25,1 odsto.2 Prema podacima Ookla Speedtest-a iz februara 2021. godine, brzina preuzimanja podataka sa interneta u Srbiji u proseku je iznosila 47,81 Mbps za mobilne telefone i 72,93 Mbps za fiksni širokopojasni internet.3

Generalno, internet usluge u Srbiji su pouzdane. Većina korisnika ima neki oblik digitalne pretplatničke linije (DSL), a tehnologija interneta četvrte generacije (4G) je takođe široko dostupna. Prema ITU, 98,9 odsto građana Srbije ima pristup ViMax/LTE (svetska interoperabilnost za mikrotalasni pristup/dugoročni razvoj) pokrivenosti.4 Telekom Srbija, državna telekomunikaciona kompanija, dramatično je ubrzala razvoj svoje optičke mreže u poslednjih nekoliko godina. Kablovske kompanije, koje su dugo bile glavni uzrok razvoja brzog interneta u zemlji, takođe nastavljaju da ulažu u optička vlakna. U 2020. godini država je pokrenula program za izgradnju infrastrukture optičkih vlakana u ranije zanemarenim područjima.5

Srbija održava strateško partnerstvo u telekomunikacijama sa kineskim kompanijama od 2017. godine, kada su vlada i kineska kompanija Huawei potpisale dva neobavezujuća sporazuma o „pametnim gradovima“ (videti C5) i razvoju širokopojasnih internet usluga. Kineska vlada je takođe Srbiji odobrila kredite za razvoj infrastrukture i energetskog sektora. Sporazum je deo plana Pekinga o kineskom „digitalnom putu svile“, za koji bi Srbija bila evropsko središte.6

U proteklih nekoliko godina mnoge zemlje koje se graniče sa Srbijom pridružile su se „Čistoj mreži“, inicijativi SAD za bezbednu petu generaciju mobilne mreže (5G), koja identifikuje kineske kompanije Huawei i ZTE kao „nepouzdane pružaoce IT usluga“. Iako Srbija formalno nije deo „Čiste mreže“, predsednik Srbije i premijer Kosova su 2021. godine u Vašingtonu potpisali sporazum o saradnji, uz obavezu da ne koriste 5G opremu od „nepouzdanih pružalaca usluga“. Međutim, u Vašingtonskom sporazumu nigde se direktno ne spominju ni Kina, ni određene kompanije kao Huawei.7

Uvođenje 5G mreže u Srbiji je odloženo, iako je prvobitno planirano za 2021. godinu. Dok je premijerka Ana Brnabić javno izjavila da građanima Srbije trenutno nije potrebna 5G mreža, ministarka trgovine, turizma i telekomunikacija, Tatjana Matić, izjavila je da je do kašnjenja došlo zbog pandemije COVID-19 i sa njom povezane ekonomske krize.8

A2: Da li je pristup internetu zabrinjavajuće skup ili je internet nedostupan određenim delovima populacije zbog geografskih, socijalnih ili drugih razloga? (0–3 poena) (2/3)

Internet usluge u Srbiji su relativno pristupačne, iako je pristup širokopojasnom internetu preko fiksne linije skuplji od pristupa preko mobilnih telefona. Prema podacima ITU-a za 2020. godinu, pretplata na širokopojasni pristup preko fiksne linije od 5 GB košta 16,38 dolara mesečno, ili 2,77 odsto mesečnog bruto nacionalnog dohotka (BND) po stanovniku, a 1,5 GB mobilnih podataka košta 6,74 dolara, ili 1,14 odsto mesečnog BND po glavi stanovnika.9 Komisija za širokopojasni pristup internetu i održivi razvoj navela je da bi „osnovne širokopojasne usluge“ trebalo da koštaju manje od 2 posto mesečnog BND-a po stanovniku.

Postoji digitalni jaz između urbanih i manje naseljenih područja. Prema godišnjim podacima Zavoda za statistiku Srbije za 2020. godinu, postoje značajne razlike u pogledu internet povezanosti između urbanih centara, gde 87,1 odsto stanovnika ima pristup internetu, i manjih naselja i sela, gde 70,4 odsto stanovnika ima pristup internetu. Najveća stopa penetracije interneta je u Beogradu (94,1 odsto), glavnom i najnaseljenijem gradu u Srbiji, dok severna pokrajina Vojvodina (75,3 odsto), centralna i zapadna Srbija (77,5 odsto) i južna i istočna Srbija (77,3 odsto) imaju niže stope penetracije.10 Regioni sa višim stepenom pristupa internetu uglavnom su u centralnim i severnim delovima zemlje.11

Nivo pristupa internetu među domaćinstvima takođe zavisi od društveno-ekonomskih uslova. Internet veze su prisutne u 97,8 odsto domaćinstava sa mesečnim prihodom većim od 600 evra (720 dolara), dok u domaćinstvima sa mesečnim prihodom do 300 evra (360 dolara) zaostaje sa 59 odsto.12

Iako Zakon o elektronskim komunikacijama propisuje da je „skup osnovnih elektronskih komunikacionih usluga određenog obima i kvaliteta, koje su dostupne svima na teritoriji Republike Srbije po prihvatljivim cenama“,13 poslednjih godina postignut je mali napredak u primeni univerzalnog servisa, kako navodi državna Regulatorna agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge (RATEL). U RATEL-ovom Izveštaju o digitalnoj uključenosti za 2019. godinu navodi se da provajderi nisu izgradili neophodnu infrastrukturu, jer bi ona imala ograničenu ekonomsku održivost u područjima sa manje imućnim stanovništvom.14

A3: Da li vlada sprovodi tehničku ili pravnu kontrolu nad infrastrukturom interneta u svrhe ograničenja mogućnosti povezivanja na internet? (0–6 poena) (3/3)

Vlada nije ometala niti ograničavala pristup internetu tokom perioda izveštavanja, a nema ni podataka o ukidanju interneta tokom izbora ili drugih nacionalnih događaja.

Infrastruktura internet provajdera (ISP) nije centralizovana, iako država ima većinski udeo u Telekomu Srbija,15 jednom od najvećih provajdera. Serbian Open eXchange (SOX),16 platforma za razmenu internet saobraćaja, privatno je preduzeće sa decentralizovanom mrežom.17

A4: Da li postoje pravne, regulatorne ili ekonomske prepreke koje ograničavaju raznolikost pružalaca usluga? (0–6 poena) (4/6)

Sektor za telekomunikacije je relativno raznolik, iako državna kompanija Telekom Srbija drži najveći udeo na tržištu i mobilne i fiksne širokopojasne mreže. Telekom Srbija je već bio najkorišćeniji i najrasprostranjeniji operator internet usluga, ali kupovinom manjih telekomunikacionih kompanija sada ima kontrolu nad gotovo 50 odsto tržišta širokopojasnog interneta u zemlji.18 Nema značajnih prepreka za ulazak na tržište. Prema Zakonu o elektronskim komunikacijama,19 svako preduzeće može pružati telekomunikacione usluge ako ispunjava opšte uslove i aplicira RATEL-u.20 Pojedinačne licence se izdaju samo za ograničene resurse, poput frekvencija. Zakon o elektronskim komunikacijama većinski je usklađen sa pravilima Evropske unije (EU), a postoje i planovi za njegove izmene i dopune kako bi se postiglo potpuno usklađivanje.21

Na osnovu RATEL-ovog Izveštaja o tržištu elektronskih komunikacija za četvrti kvartal 2020. godine, Telekom Srbija je obuhvatao 43,5 odsto od procenjenih 6,58 miliona pretplatnika mobilne telefonije22 , dok Telenor Srbija, koji je u vlasništvu češke investicione grupe PPF23 i A1 Srbija, ranije poznata kao VIP Mobile, pojedinačno pokrivaju približno 31, odnosno 24 odsto. Telekom Srbija i SBB efektivno imaju duopol na tržištu fiksnog širokopojasnog pristupa. Od 1,7 miliona pretplatnika fiksne širokopojasne veze, Telekom Srbija drži skoro 40 odsto, dok SBB opslužuje 32,2 odsto, a Moja Supernova, koja je deo grupe Telekoma Srbija, pokriva dodatnih 13,5 odsto.24

U januaru 2021. godine Telekom Srbija je potvrdio da je potpisan ugovor o iznajmljivanju optičkih kablova Telenoru.25 U aprilu 2021. godine United Media i SBB, koji su oboje deo United Group čije je sedište u Holandiji,26 podneli su krivičnu prijavu protiv Telekoma i Telenora zbog zaključivanja restriktivnog sporazuma, za koji veruju da bi mogao uticati na slobodu medija u Srbiji, jer bi mogao predstavljati presedan koji otežava konkurentima ulazak na tržište.27

A5: Da li je državni regulatornim telima koja nadziru pružaoce usluga i digitalne tehnologije onemogućeno da svoj posao izvršavaju slobodno, pravično i nezavisno? (0–4 poena) (4/4)

RATEL, koji je odgovoran za regulisanje sektora telekomunikacija i mreže operatora fiksne telefonije, posluje transparentno.28 Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija (MTTT) nadležno je za nadzor agencije, u skladu sa Zakonom o elektronskim komunikacijama i statutom RATEL-a iz 2016. godine.29 Ne postoji nijedan državni organ ili organ zadužen za nadzor ili regulisanje internet sadržaja u Srbiji.

RATEL ima dva glavna organa - Upravni odbor i direktora agencije. Članove Upravnog odbora bira Narodna skupština, na osnovu javnog konkursa koji sprovodi MTTT. Članovi odbora se formalno ne imenuju na osnovu političke pripadnosti, iako većinska koalicija u skupštini može glasati za svoje preferirane kandidate. Odbor bira direktora agencije među kandidatima koji se takođe biraju na osnovu javnog konkursa. Dragan Pejović, koji je prethodno radio na pitanjima u vezi sa poštanskom službom Srbije, u avgustu 2020. je jednoglasno izabran na petogodišnji mandat kao direktor RATEL-a, zamenivši Vladicu Tintora.30

RATEL je finansijski nezavisan od izvršne vlasti, pošto se finansira iz različitih naknada (na primer, onih za naplaćivanje korišćenja frekvencija) koje plaćaju provajderi usluga. Međutim, sav višak novčanih sredstava mora biti prebačen u državni budžet.31

Imenovanje članova Upravnog odbora RATEL-a formalno je transparentno; konkursi se objavljuju javno, lista izabranih kandidata se takođe objavljuje javno, a sednice Narodne skupštine, na kojima se raspravlja o imenovanjima, prenose se uživo na internetu. Različite zainteresovane strane, uključujući industrijska udruženja, ne mogu zvanično predložiti kandidate, jer to može negativno uticati na nepristrasnost u okviru RATEL-a. Prethodni sastavi odbora nisu uključivali članove iz tih redova.32 Odluke direktora i Upravnog odbora RATEL-a dostupne su na veb stranici agencije, zajedno sa zapisnicima sa sastanaka odbora i dozvolama koje je agencija izdala.33 RATEL redovno održava javne konsultacije o aktima iz svoje nadležnosti, što je zajedno sa MTTT dužan da čini prema članovima 34 - 36 Zakona o elektronskim komunikacijama.34

Fondacija Registar nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS), koja je u privatnom vlasništvu, upravlja registrom naziva nacionalnih internet domena najvišeg nivoa u Srbiji (.rs i .срб) i internet infrastrukturom od posebnog značaja za funkcionisanje interneta u Srbiji.35

B. Ograničavanje sadržaja

B1: Da li država blokira ili filtrira, ili prisiljava pružaoce usluga da blokiraju ili filtriraju sadržaj na internetu, posebno onaj koji je zaštićen međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava? (0–6 poena) (5/6)

Uopšteno, internet sadržaj je široko dostupan i politički, kulturni ili društveni sadržaji se ne blokiraju. Međutim, tokom perioda izveštavanja, vlada je blokirala brojne sajtove za klađenje.

U oktobru 2020. godine, korisnici određenih internet provajdera nisu mogli da pristupe nizu veb stranica za klađenje, koje su ranije radile slobodno.36 Kao obrazloženje ovih zabrana, pružaoci internet usluga naveli su da se pridržavaju novog Zakona o igrama na sreću donetog u aprilu 2020. godine, koji zabranjuje „učešće u igrama na sreću, koje se organizuju u inostranstvu, za koje se opklade postavljaju i plaćaju na teritoriji Republike Srbije“.37

B2: Da li državni ili nedržavni akteri koriste pravne, administrativne ili druge kanale kako bi naterali izdavače, pružaoce usluga hostinga sadržaja ili digitalne platforme da uklone sadržaje, posebno one koji su zaštićeni međunarodnim standardima o ljudskim pravima? (0–4 poena) (3/4)

Vlada retko uklanja onlajn sadržaje koji su zaštićeni međunarodnim standardima o ljudskim pravima.

U septembru 2020. godine, službenici Sekretarijata za inspekcijske poslove grada Beograda naredili su operatorima uklanjanje sa njenih internet domena aplikaciju za prevoz Car:Go, čiji rad je naišao na kritike državnih organa i taksi udruženja. Zvaničnici nisu objavili nikakve dodatne informacije o naredbi. Pružaoci usluga u Srbiji, koji su negirali da su dobili naredbu,38 nisu ni imali tehničke mogućnosti da uklone aplikaciju iz mobilnih prodavnica u vlasništvu kompanija Apple, Google i Huawei.39 Uprkos kontroverzama, aplikacija je nastavila normalno da funkcioniše u zemlji.

Oslobađanje pružalaca usluga od odgovornosti za sadržaj trećih strana utvrđeno je Zakonom o elektronskoj trgovini,40 koji se zasniva na načelima EU Direktive o e-trgovini. Deo u Zakonu pod naslovom „Odgovornost pružalaca usluga“ (članovi 16–20) definiše kriterijume za isključenje odgovornosti kod pružanja različitih vrsta usluga, uključujući hosting i kešing, kao i proceduru za uklanjanje nedopuštenog sadržaja (notice-and-takedown).

Međutim, izmenama i dopunama Zakona o žigovima, koje su usvojene u martu 2020. godine, dozvoljeno je podnošenje tužbi ne samo protiv onih koji su povredili prava intelektualne svojine, već i protiv pružalaca usluga čije su usluge korišćene tom prilikom.41 U skladu sa izmenama, kršenje ugovora o licenci se stoga smatra kršenjem prava žiga, a prekršioci mogu snositi krivičnu odgovornost. U ovom slučaju, korisnik licence može biti obavezan da otkrije dokumente koji se odnose na kršenje, kao i kanale i osobe koje su učestvovale u kršenju prava.42

U svom Izveštaju o transparentnosti, koji pokriva period od jula do decembra 2020. godine, Facebook je otkrio da je srpskim korisnicima ograničio pristup ka 12 stranica i profila koje podržavaju brazilskog predsednika Žaira Bolsonara, u skladu sa globalno primenjenom odlukom brazilskog suda.43 U istom periodu, Twitter je od državnih organa Srbije primio tri zahteva za uklanjanje sadržaja od kojih je ispunio dva.44

B3: Da li su ograničenja pristupa internetu i digitalnim sadržajima dovoljno transparentna, proporcionalna ciljevima i da li postoji nezavisni žalbeni postupak? (0–4 poena) (3/4)

Ograničenja na internetu su u velikoj meri proporcionalna. Do danas u zemlji nije bilo ozbiljnih slučajeva ograničenja digitalnog sadržaja, niti zakoni definišu ograničenja elektronske ili onlajn komunikacije. Srbija nema poseban zakon koji reguliše pitanja onlajn sadržaja, a opšti zakoni o medijima, poput Zakona o javnom informisanju i medijima i Zakona o elektronskim medijima,45 ne koriste se za zabrane ili ograničenja onlajn govora.

Kada je mobilni operator A1 Srbija u oktobru 2020. godine na zahtev Uprave za igre na sreću Ministarstva finansija blokirao pristup određenim veb sajtovima za onlajn klađenje (videti B1), SHARE Fondacija je Upravi uputila zahtev za slobodan pristup informacijama od javnog značaja, tražeći uvid u obaveštenje poslato internet operatorima i spisak blokiranih URL-ova. Uprava je odbila zahtev, tvrdeći da bi objavljivanje traženih dokumenata uticalo na državne prihode. Kao odgovor na odluku Uprave za igre na sreću, SHARE Fondacija je uložila žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, čija kancelarija nije odgovorila do kraja perioda izveštavanja.

B4: Da li onlajn novinari, komentatori, i obični korisnici primenjuju autocenzuru? (0–4 poena) (2/4)

Autocenzura nije svakodnevna pojava, ali kada se događa u Srbiji, uglavnom je prisutna među medijima koji podržavaju vladu. Kako je to opisao jedan novinar sagovornik: ,,kada se procene rizici, granice postaju prilično jasne".46 Najčešći tipovi autocenzure rezultat su unutrašnjih ili spoljnih pritisaka na novinare, urednike i medijske organizacije. U nekim medijima, novinari su prećutno svesni o kojim temama mogu slobodno da pišu, a o kojima ne.47

Perica Gunjić, glavni urednik medijskog portala Cenzolovka, rekao je u intervjuu u aprilu 2020. godine da je autocenzura prilično rasprostranjena u zemlji.48 Objasnio je da se problem pogoršao sa pojavom pandemije COVID-19 i kasnije sa uvođenjem vanrednog stanja, uz napomenu da je hapšenje novinarke Ane Lalić u aprilu 2020. godine takođe doprinelo povećanju autocenzure (videti C3).

B5: Da li su onlajn izvori informacija kontrolisani ili manipulisani od strane vlade ili nekog drugog moćnog aktera radi naglašavanja određenih političkih interesa? (0–4 poena) (2/4)

Država nastavlja da ima aktivnu ulogu u vršenju uticaja na medijsko tržište. Veliki broj novinskih kuća ima bliske veze sa vladajućom strankom, a politička polarizacija medija pogoršana je Vladinim afinitetima prema tabloidima koji o njoj izveštavaju u pozitivnom svetlu.

Paket medijskih zakona usvojenih 2014. godine omogućio je državnim organima da kroz sufinansiranje utiču na medije da izveštavaju u javnom interesu. Tako je vlada dobila mehanizam da podržava privatne medije u vlasništvu članova ili simpatizera vladajuće stranke jasno putem ugovora o oglašavanju ili preko manje transparentnih subvencija.49 U praksi, internet portali tabloida bliskih vlasti koji stalno izvrću činjenice i napadaju nezavisne medije, nastavili su da dobijaju značajna javna sredstva na državnom i lokalnom nivou.50

Slučaj privatizacije Tanjuga najjasniji je pokazatelj državne kontrole u medijskoj sferi. Prema paketu medijskih zakona iz 2014. godine, Tanjug je morao da se privatizuje kako bi se uspostavilo pravednije medijsko tržište u zemlji. Međutim, tek u decembru 2020. godine, prava na Tanjug stekla je privatna kompanija blisko povezana sa državom.51 Uprkos dugo očekivanoj privatizaciji, novi vlasnici odlučili su da zadrže izvorni naziv medija.52 Zadržavanje imena Tanjuga izazvao je zabrinutost kod nezavisnih medija i građana, jer sa nepromenjenim identitetom kao i svojim kontinuiranim postojanjem od 2015. godine, mnogi su izrazili zabrinutost da će građanima biti teško da razdvoje nekadašnje državno glasilo od sadašnjeg privatnog medija. Tanjug se i dalje se smatra verodostojnim izvorom informacija i navodi se kao glasnogovornik države u tradicionalnim i onlajn medijima, iako više nije u javnom vlasništvu.53

Reporteri bez granica dokumentovali su porast veb stranica poznatih kao „ružni blizanci“, koji oponašaju i plagiraju vizuelne identitete nezavisnih medija, ali objavljuju vesti direktno preuzete iz vladajuće stranke i napadaju zaposlene u nezavisnim medijskim kućama, sa ciljem da zbune čitaoce. Na meti ovih stranica bili su Južne Vesti, Ozonpress i Kolubarske, koji su na sudu neuspešno pokušali da dokažu da „ružni blizanci” krše autorska prava.54

Kampanje dezinformisanja u Srbiji se redovno javljaju. Vodeći se sličnim primerima iz Rusije, aktuelna državna vlast uložila je napore u stvaranje sofisticirane mašinerije onlajn trolova. Iako se trolovi uglavnom angažuju za vreme izbora, Vlada Srbije ih je koristila i u drugim prilikama. Tokom perioda izveštavanja, Srbija se uporedo suočavala sa pandemijom koronavirusa, kao i parlamentarnim izborima u junu 2020. godine. Kampanje dezinformisanja fokusirale su se prvenstveno na dezinformacije o virusu i vakcinama,55 ali i na masovne proteste posle izbora u julu 2020. godine.56

U martu 2020. godine Twitter je uklonio približno 8.500 lažnih naloga koji su bili povezani sa Srpskom naprednom strankom.57 Kako Twitter navodi, ovi nalozi su služili za promociju politike predsednika Aleksandra Vučića i SNS-a tako što su nadglašavali političke protivnike na mrežama i skretali pažnju sa bilo kakvih kritika kroz pozitivno izveštavanje o režimu. Sadržaj koji su proizvele ove „farme trolova“ provladini tabloidi koristili su kako bi pokazali da je politička opozicija ekstremno nepopularna u zemlji.

Pandemija COVID-19 ubrzala je centralizaciju medijske sfere. U martu 2020. godine Vlada je izdala dokument u kome se navodi da sve objavljene informacije o širenju koronavirusa u zemlji moraju dolaziti direktno od visokih državnih zvaničnika ili Kriznog štaba za suzbijanje zarazne bolesti COVID-19.58 Kao rezultat toga, državni organi, medicinsko osoblje i mediji morali su svoje podatke da šalju Vladi na proveru i odobrenje pre puštanja i informisanja javnosti. Međutim, taj dokument nikada nije zvanično usvojen, a detalji njegove primene bili su nejasni. Novinarka Ana Lalić uhapšena je i pritvorena, jer je izveštavala o lošim uslovima u Kliničkom centru Vojvodina u aprilu 2020. godine, mimo novodonete Vladine odluke. Hapšenje je osuđeno od strane javnosti, a Vlada je ubrzo povukla martovsku odluku (videti B4 i C3).

B6: Da li ekonomske, regulatorne ili neke druge prepreke utiču negativno na mogućnost korisnika da objavljuju sadržaje onlajn? (0–3 poena) (2/3)

Položaj onlajn medija u Srbiji otežan je određenim zakonskim i finansijskim preprekama, pre svega zbog značaja državnog finansiranja na medijskom tržištu.

Država utiče na medijski sektor putem javnog sufinansiranja (videti B5). Paket medijskih zakona iz 2014. daje Vladi značajan uticaj na veliki broj medija, mada se mnoge medijske kuće finansiraju i na druge načine. Prema istraživanju koje je sproveo IREX, 43 odsto medijskog prihoda dolazi od oglašavanja, a 26 odsto od drugih izvora, kao što su prodaja štampanih izdanja novina. Procenjuje se da oko 50 odsto zarade od digitalnog oglašavanja ide globalnim platformama, kao što su Google i Facebook, dok druga polovina ide lokalnim izdavačima onlajn medija i pružaocima usluga oglašavanja.59

Zakon o elektronskim komunikacijama ne spominje izričito „neutralnost mreže“, ali sadrži princip pružanja mogućnosti krajnjim korisnicima da prilikom „korišćenja javnih komunikacionih mreža i usluga, slobodno pristupaju i distribuiraju informacije, kao i da koriste aplikacije i usluge po svom izboru“.60 Za sada nije bilo zabeleženih pokušaja ukidanja neutralnosti mreže u praksi.

Međutim, mobilni operatori u Srbiji nude tarifne pakete sa besplatnim pristupom određenim sajtovima i uslugama (zero-rating). U Izveštaju Evropske komisije iz 2017. godine o zero-rating praksama na tržištima širokopojasnog pristupa internetu, Srbija je istaknuta kao zemlja u kojoj svi operatori imaju takvu ponudu, a većina nudi neograničen internet za Facebook i WhatsApp.61 Tokom 2021. godine, svi mobilni operatori - Telenor,62 A1 Srbija63 i Telekom Srbija64 - nastavljaju da nude pakete sa uključenim protokom za određene aplikacije, kao što su Facebook, Viber i WhatsApp.

B7: Da li u sferi onlajn informisanja nedostaju raznolikost i pouzdanost? (0–4 poena) (3/4)

Medijska sfera u Srbiji je raznolika, mada hibridne novinske veb stranice, koje šire dezinformacije, postaju sve prisutnije.

SHARE Fondacija sastavila je bazu podataka sa više od 1.160 online medijskih platformi, kao i štampanih medija koji imaju i veb stranice.65 Podaci su dobijeni od nacionalne Agencije za privredne registre, koja vodi Registar medija u zemlji.66

Prema Zakonu o javnom informisanju i medijima (član 30, stav 2), u medije ne spadaju platforme poput internet foruma, društvenih mreža i drugih platformi koje omogućavaju slobodnu razmenu informacija, ideja i mišljenja njenih članova, niti bilo koja druga samostalna elektronska publikacija, poput blogova, veb-prezentacija i sličnih elektronskih prezentacija, osim ako nisu registrovane u Registru medija, koji vodi Agencija za privredne registre.67

Odluka vlade u martu 2020. godine da uvede policijski čas u celoj zemlji i proglasi vanredno stanje usled širenja pandemije koronavirusa negativno je uticala na protok informacija širom zemlje (videti C1).68 Masovno izveštavanje o pandemiji preplavilo je medije, a širenje dezinformacija se znatno povećalo. Teorije zavere o poreklu i širenju virusa, zajedno sa navodnim alternativnim lekovima i metodama prevencije, stekle su veliku popularnost na internetu. Tokom vanrednog stanja, Krizni štab za suzbijanje zarazne bolesti COVID-19 organizovao je dnevne konferencije za štampu kako bi javnosti predstavljao tačne i pravovremene informacije o virusu

Na društvenim mrežama najviše su se širile teorije zavere i dezinformacije, posebno o migrantima. Facebook grupa „STOP Naseljavanju Migranata“, čija popularnost je značajno porasla u vreme širenja koronavirusa, plasirala je teoriju zavere da je policijski čas koji je Vlada Srbije nametnula zapravo paravan za masovno naseljavanje migranata i izbeglica po Srbiji. Facebook grupa, koja je u jednom trenutku imala preko 362.000 pratilaca, uklonjena je jer je svojim sadržajem kršila standarde Facebook zajednice. Dok je bila aktivna, grupa je na dnevnom nivou objavljivala dezinformacije, koje su uglavnom prenošene sa onlajn agregatora lažnih vesti i dezinformacija, poput stranice Newspanel.rs. Sadržaj su činile netačne priče o tome da je država naseljavala migrante po srpskim selima i gradila kampove za migrante širom zemlje.69

Ovakva opasna kampanja dezinformisanja dostigla je vrhunac u maju 2020. godine, kada je muškarac kolima uleteo u prihvatni centar za migrante u Obrenovcu, i ceo događaj prenosio uživo na Facebook-u. Na video snimku muškarac je ponavljao neke od stavova i zavera koje su propagirane u ovoj Facebook grupi, uz dodatno propagiranje ksenofobičnih, rasističkih i etničkih stereotipa.70 Na svu sreću, u incidentu niko nije povređen, jer je policija uhapsila muškarca nakon što je automobilom probio ogradu kampa. Ubrzo je otkriveno da je čovek član desničarske grupe Levijatan, koja je od ranije poznata po uznemiravanju romskog stanovništva u okolini Beograda i učestvovanju na antimigrantskim skupovima.71

B8: Da li trenutni uslovi otežavaju korisnicima da se mobilišu, formiraju zajednice i započinju kampanje, posebno o političkim i socijalnim pitanjima? (0–6 poena) (5/6)

U 2020. godini, pandemija i policijski čas doveli su do skupljanja građana u onlajn zajednicama, kao i do antirežimskih protesta (videti C1). Najveći protesti koji su se dogodili tokom perioda izveštavanja bili su u julu 2020. godine, kada je predsednik Vučić ubrzo nakon osvajanja većine na parlamentarnim izborima u junu, najavio da će policijski čas u celoj zemlji biti ponovo uveden. Ovo saopštenje je izazvalo masovno negodovanje i višednevne proteste na kojima je bilo i policijske brutalnosti u Beogradu, kao i drugim gradovima širom zemlje.72

Ostalo je nepoznato koje su kanale komunikacije ljudi koristili kako bi se organizovali oko ovih protesta, ali većina značajnih informacija u vezi sa okupljanjima - od lokacije policijskih kordona do detalja o privedenim protestrantima, deljene su preko Facebook-a, Twitter-a i Telegrama. Ovo svakako nije nova praksa, obzirom da su građani i ranije koristili društvene mreže za organizovanje i razmenu informacija tokom masovnih antivladinih protesta. Ovakva vrsta onlajn udruživanja daje prostor velikim i raznolikim grupama da se okupe i iznesu svoje nezadovoljstvo i zahteve, iako često bez jasne jedinstvene poruke ili jasne organizacije.73

Brojni drugi društveni pokreti se organizuju onlajn radi rešavanja pitanja kao što su životna sredina, uslovi onlajn rada i lokalna politika. Ekološki protesti, posebno oni protiv izgradnje mini-hidroelektrana koje direktno utiču na živote članova lokalnih zajednica, postali su sve izraženiji u celoj zemlji. Aktivisti su se okupili na internetu kako bi prenosili uživo proteste i osudili kompanije i investitore koji menjaju njihovu životnu sredinu, a video snimci su pomogli pokretu da prikupi više od 100.000 pratilaca na društvenim mrežama.74 U aprilu 2021. godine, hiljade ljudi okupilo se u Beogradu na „Ekološkom ustanku“ sa aktivistima, akademcima i poznatim ličnostima, zalažući se za strože regulisanje zagađenja, protiv razvojnih projekata i za veću odgovornost Vlade po pitanjima životne sredine.75 Snimci sa događaja cirkulisali su na društvenim mrežama danima. Međutim, određeni broj aktivista koji su učestvovali u protestima bili su blaćeni od strane provladinih medija, što je uobičajena pojava.76

C. Kršenja korisničkih prava

C1: Da li ustav ili drugi zakoni neuspešno štite prava kao što su sloboda izražavanja, pristup informacijama i sloboda medija, uključujući na internetu, i da li ih sprovodi sudstvo koje nije nezavisno? (0–6 poena) (4/6)

Član 46 Ustava garantuje slobodu mišljenja i izražavanja, kao i slobodu da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje. Član 50 propisuje da je svako slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja. Isti član propisuje i da u Republici Srbiji nema cenzure. Član 51 garantuje da svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obavešten o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju. Pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom, zagarantovano je članom 51 Ustava.77

Članom 52 Zakona o javnom informisanju i medijima definisana je „novinarska tajna“ i utvrđeno je da novinar nije dužan da otkrije izvor informacije, osim podataka koji se odnose na krivično delo, odnosno učinioca krivičnog dela, za koje je kao kazna propisan zatvor u trajanju od najmanje pet godina, ako se informacije o krivičnom delu ne mogu pribaviti na drugi način.78

Krivični zakonik takođe pruža zaštitu novinarima, navodeći da „lice koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti informisanja u vezi sa poslovima koje obavlja“ treba da bude zaštićeno od pretnji napadom na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica (član 138, stav 3). Kazne za ugrožavanje sigurnosti novinara u vezi sa njihovim radom kreću se u rasponu od šest meseci do pet godina zatvora - isto kao i za pretnje najvišim državnim zvaničnicima.79 Međutim, ova prava ne sprovode se dosledno u praksi.

U martu 2020. Srbija je postala jedna od prvih zemalja u Evropi koja je uvela policijski čas u celoj državi i zvanično proglasila vanredno stanje zbog pandemije koronavirusa (videti B7).80 Policijski čas koji je prvobitno ukinut u maju 2020. godine, i nakratko pokušan da se nastavi u julu, ograničio je mogućnosti novinara da izveštavaju o zdravstvenoj krizi.

Iako je pravosuđe nominalno nezavisno, ono često dolazi pod uticaj vladinih zvaničnika koji javno komentarišu rad sudova i u nekim slučajevima otvoreno antagoniziraju sudije. Štaviše, u uzastopnim izveštajima Evropske komisije konstatovano je da su reforme pravosuđa u zemlji koje su namenjene jačanju nezavisnosti sudstva u zastoju.81

C2: Postoje li zakoni koji propisuju krivične sankcije ili građansku odgovornost za onlajn aktivnosti, posebno one zaštićene međunarodnim standardima poštovanja ljudskih prava? (0–4 poena) (3/4)

Neki članovi zakona i ustavne odredbe ostavljaju prostor za zloupotrebu tumačenja kako bi se kažnjavale legitimne onlajn aktivnosti. Izmenama Krivičnog zakonika 2012. godine deinkriminalizovana je kleveta; iako se u članu 170 uvreda i dalje smatra krivičnim delom, za nju nije predviđena kazna zatvora. Poslednjih godina optužbe za uvrede retko su se koristile za ograničavanje govora na internetu, ali nedavni slučaj klevete u koji je uključen Milenijum tim izazvao je zabrinutost da bi se takva sredstva u budućnosti mogla češće da se koriste (videti C3).

Opšta ustavna ograničenja govora i izražavanja u skladu su sa međunarodnim standardima, mada bi se mogla tumačiti da opravdaju represivne radnje. Član 46, stav 2, na primer, navodi da se „sloboda izražavanja može zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.“ Član 50, koji garantuje slobodu medija, navodi da „nadležni sud može sprečiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja samo ako je to u demokratskom društvu neophodno radi sprečavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka ili narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, sprečavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na neposredno nasilje ili radi sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.“82

C3: Da li se pojedinci kažnjavaju zbog onlajn aktivnosti, posebno onih zaštićenih međunarodnim standardima poštovanja ljudskih prava? (0–6 poena) (4/6)

U periodu koji ovaj izveštaj obuhvata, desilo se nekoliko slučajeva u kojima su korisnici tuženi ili pritvoreni zbog izražavanja na internetu, kao i nekoliko slučajeva podnošenja privatnih tužbi protiv medija.83

U decembru 2020. godine, privatno lice osuđeno je na šest meseci zatvora zbog navodne upotrebe Twitter-a za ugrožavanje bezbednosti predsednika Vučića. Spomenuti korisnik vređao je decu predsednika Vučića, ali iz tih uvreda nije mogla da se uoči jasna namera da se fizički napadnu ni predsednik Vučić, ni članovi njegove porodice.84 Apelacioni sud u Beogradu je u aprilu 2021. ukinuo presudu.85

U oktobru 2020. godine policija je uhapsila i pretresla muškarca iz Novog Sada zato što je ispod vesti o ranjavanju policajca na Facebook-u prokomentarisao „ma predivno”. Čovek je pušten sat vremena kasnije uz upozorenje da se „sve sluša i čita.“86

U julu 2020. godine pripadnici BIA uhapsili su predsednika Studentskog kluba Pravnog fakulteta u Beogradu. On je zadržan na ispitivanju sedam sati pošto je na Facebook-u uputio poziv studentima na miran protest ispred Narodne skupštine, kao odgovor na policijsku brutalnost na antivladinim protestima tog meseca.87 Protiv njega nisu podignute naknadne optužbe.

U aprilu 2020. novinarka portala Nova.rs, Ana Lalić, zadržana je u pritvoru 48 sati zbog izveštavanja o lošim bolničkim uslovima tokom pandemije koronavirusa. Naime, Lalić je svojim izveštavanjem prekršila odluku Vlade iz marta koja je predviđala da se sva izveštavanja o koronavirusu moraju zasnivati na informacijama od Kriznog štaba (videti B5).88 Nakon puštanja Ane Lalić iz pritvora, Vlada je odustala od odluke o centralizovanju informisanja o pandemiji, ali su mediji povezani s Vladom nastavili da uznemiravaju spomenutu novinarku.

Tužbe za klevetu i uvredu takođe su korišćene za zastrašivanje novinara. U aprilu 2021. godine, beogradska kompanija Milenijum tim podnela je tužbe za povredu časti i ugleda protiv nekoliko nezavisnih medijskih portala koja su u izveštaju sa konferencije za novinare naveli reči političara iz opozicije, koji je optužio Milenijum tim da blisko sarađuje sa Vladom.89 Kompanija je zahtevala 100.000 evra (120.000 dolara) po članku sa svakog portala, što je opisano kao „astronomska“ suma.90 Ovaj potez je okarakterisan kao jasan primer zastrašivanja medija, jer je kompanija targetirala određene medije i nije tužila političare koji su izneli te tvrdnje. Štaviše, Milenijum tim nije ni demantovao objavljene tvrdnje, već je umesto toga odmah odlučio da ih iznese pred sud.91

U julu 2020. godine, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović podneo je tužbu protiv portala Nova.rs nakon što je objavljen članak o aferi sa trgovinom oružjem u kojoj su učestvovale Saudijska Arabija i srpska fabrika Krušik, u kome je implicirano da je bio umešan i Stefanovićev pokojni otac.92 Stefanović je tražio 400.000 dinara (4.000 dolara) za naknadu nematerijalne štete.93

C4: Da li država ograničava anonimnu komunikaciju ili enkripciju? (0–4 poena) (4/4)

Ne postoje pravne posledice za korišćenje enkripcije u Srbiji. Međutim, u kontekstu hapšenja kriminalne mreže povezane sa fudbalskim navijačima u februaru 2021. godine,94 ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin predložio je donošenje zakona koji će kriminalizovati posedovanje uređaja i drugih sredstava za enkriptovanje komunikacije. Vulinov predlog podržalo je Udruženje sudija i tužilaca Srbije.95

Ne postoji obaveza da se pojedinci registruju kod državnih organa za korišćenje onlajn usluga. Međutim, u novembru 2020. godine, nakon pretnji koje je predsednik Vučić dobio putem društvenih mreža,96 ministar Vulin je izjavio da bi trebalo da postoji zakon prema kome nalog na društvenim mrežama ne bi mogao da se otvori bez unošenja tačnih podataka o ličnosti.97

C5: Da li državni nadzor aktivnosti na internetu narušava pravo na privatnost korisnika? (0–6 poena) (3/6)

Ustav ne spominje izričito privatnost, ali nudi jasne garancije za nepovredivost stana (član 40), tajnost pisama i drugih sredstava opštenja (član 41) i zaštitu podataka o ličnosti (član 42). Što se tiče tajnosti komunikacija, član 41 kaže da su odstupanja dozvoljena samo na određeno vreme i na osnovu odluke suda, ako su neophodna radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.

U decembru 2020. godine, istraživanje Citizen Lab-a, istraživačkog centra na Univerzitetu u Torontu, identifikovalo je BIA kao mogućeg kupca proizvoda Circles-a, izraelske kompanije za prodaju nadzorne opreme koja omogućava korisnicima da prate pozive, poruke i geolokaciju mobilnih telefona, koristeći slabosti u mobilnoj telekomunikacionoj infrastrukturi.98 Osim toga, 2015. godine je došlo do curenja internih dokumenata i mejlova iz Hacking Team-a, poznatog italijanskog prodavca softvera za nadzor, iz čega se videlo da su srpske bezbednosne službe vodile pregovore o kupovini proizvoda te kompanije, ali nije bilo dokaza da je softver stvarno kupljen.99

Telekomunikacione kompanije u Srbiji su u skladu sa zakonom dužne da zadržavaju metapodatke o komunikacijama, a nadležni državni organi imaju pravo da pristupaju tim informacijama prema zakonski nejasnim uslovima. (videti C6).

Članovi SNS-a su u više navrata komentarisali neobjavljene članke i prepiske između novinara i njihovih izvora. Te informacije dospele su na naslovne strane tabloida povezanih s Vladom.100 Stevanu Dojčinoviću, uredniku Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), bezbednosne agencije su više puta presretale lične prepiske i objavljivale ih u Informeru, jednom od najvatrenijih provladinih tabloida.101 Kancelarija Zaštitnika građana je 2018. godine naložila BIA da odgovori na optužbe da je Dojčinovićeve lične podatke predala Informeru.102 Odgovor je izostao.103

KRIK i drugi mediji i organizacije civilnog društva nedavno su optuženi za saradnju sa kriminalnim organizacijama i za rad „protiv države“, pri čemu visoko rangirani zvaničnici javno prete novinarima saznanjima o informacijama iz privatnog života i otvoreno priznaju prisluškivanje.104 Ovi slučajevi državnog nadzora izazvali su snažne primedbe domaćih medija i civilnog društva,105 kao i međunarodnih tela poput Evropskog parlamenta.106

Vlada Srbije je 2017. godine potpisala dva neobavezujuća sporazuma sa firmom Huawei, od kojih se jedan odnosio na projekat „Pametni gradovi“, koji je uključivao prikupljanje, skladištenje i upravljanje podacima (videti A1). Tokom karantina 2020. godine, na beogradskim ulicama instalirano je više od 1.000 nadzornih kamera sa tehnologijom prepoznavanja lica.107 Do kraja perioda izveštavanja, Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je ograničene informacije o mogućnostima kamera, a većinu dostupnih informacija otkrili su istraživači SHARE Fondacije, koji su pronašli članak na veb sajtu kompanije Huawei, a koji je naknadno uklonjen. Međutim, arhivirana stranica je i dalje dostupna.108 Sve prikupljene informacije o nadzornim kamerama i njihovoj tehnologiji javno su dostupne na veb sajtu Hiljade kamera.109

C6: Da li nadzor i prikupljanje podataka koje vrše pružaoci usluga i druge tehnološke kompanije narušava pravo na privatnost korisnika? (0–6 poena) (3/6)

Zakon o zaštiti podataka o ličnosti,110 usvojen u novembru 2018. godine, uskladio je režim zaštite podataka u Srbiji sa Opštom uredbom EU o zaštiti podataka o ličnosti (GDPR) i pratećom Policijskom direktivom iz 2016. godine.111 Primena zakona je počela u avgustu 2019. godine, dajući javnim i privatnim subjektima dovoljno vremena da se prilagode novim standardima.

Zakon o elektronskim komunikacijama zahteva od provajdera internet usluga i operatora mobilne i fiksne telefonije da čuvaju sve metapodatke o komunikacijama 12 meseci.112 Ovlašćeni državni organi, uključujući policiju i bezbednosne službe, mogu da zatraže pristup tim metapodacima u svrhu istrage krivičnih dela i zaštite nacionalne bezbednosti. Ustavni sud je kao jedna od dve najvažnije sudske institucije u zemlji 2013. godine presudio da je za pristup metapodacima o komunikacijama koje zadržavaju operatori potreban sudski nalog, jer su ti podaci sastavni deo komunikacije i kao takvi imaju ustavnu zaštitu.113

Međutim, istraživanje SHARE Fondacije o praksi zadržavanja podataka u Srbiji pokazalo je da državni organi pristupaju metapodacima koje skladište telekomunikacione kompanije direktno putem „aplikacija za direktan pristup“, što zakonom nije uređeno. Na primer, Telenorovim bazama podataka policija je pristupila više od 270.000 puta u periodu od marta 2011. do marta 2012. godine, kako navodi Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u izveštaju.114 Dodatno istraživanje SHARE Fondacije potvrdilo je da se direktan pristup Telenorovim zadržanim podacima nastavio od 2014. do 2017. godine,115 a moguće je i da su drugi operatori dozvolili pristupe, za šta nisu dostavili izveštaj Povereniku. Telenor nije izneo nikakve informacije o direktnom pristupu metapodacima u svom godišnjem izveštaju Povereniku za 2018. godinu, kada je kompaniju kupila PPF grupa, češka investiciona firma, iako je praksa nakon toga možda nastavljena.116

Svi operatori i državni organi ovlašćeni za pristup zadržanim podacima dužni su da podnesu godišnju evidenciju o pristupima Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. U skladu sa članom 130a Zakona o elektronskim komunikacijama, godišnja evidencija mora da sadrži broj zahteva za pristup zadržanim podacima, broj odobrenih zahteva i vreme koje je proteklo od dana kada su podaci zadržani do datuma kada je pristup zatražen.117 Skupštinski Odbor za kontrolu službi bezbednosti u teoriji takođe ima nadzorna ovlašćenja,118 ali većina članova odbora pripada vladajućoj stranci ili njenim koalicionim partnerima.119 Srbija nema obavezu lokalizacije podataka (videti C5). Domaće tehnološke kompanije tek treba da objave izveštaje o transparentnosti slične onima koje generišu globalne platforme kao što su Facebook i Twitter.

Prema Zakonu o elektronskoj trgovini,120 koji reguliše pitanja odgovornosti pružaoca usluga, internet operatori su dužni da čuvaju podatke o korisnicima svojih usluga, uključujući i IP adresu sa koje korisnik ostvaruje pristup, kako tokom korišćenja, tako i u roku od najmanje 30 dana od prestanka pružanja usluge (član 16, stav 3). Zakon ne objašnjava svrhu ovog prikupljanja podataka, ko podacima može da pristupa i kako će se odredba primenjivati u praksi, što ostavlja prostor za široko tumačenje od strane državnih organa.

Neke velike međunarodne tehnološke kompanije, uključujući Facebook i Amazon, još uvek nisu imenovale lokalnog predstavnika za pitanja zaštite podataka o ličnosti u Srbiji do kraja maja 2021. godine, što je korak koji je neophodan prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti.121 Protiv kompanija koje nisu imenovale predstavnike civilni sektor je podnosio prekršajne prijave, jer korisnici nisu imali lokalne zakonske mogućnosti da zahtevaju brisanje ili dopunu njihovih podataka.122

C7: Da li državni organi ili drugi akteri zastrašuju ili vrše fizičko nasilje nad pojedincima zbog njihovih onlajn aktivnosti? (0-5 poena) (3/5)

Novinari se često suočavaju sa fizičkim napadima i pretnjama zbog svog izveštavanja kako u onlajn okruženju, tako i oflajn.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) zabeležilo je 189 napada na novinare u 2020. godini, što je zabrinjavajući porast u odnosu na 119 napada zabeleženih u 2019. godini.123 Od 189 napada, 32 su bili fizički napadi. Drugi napadi koji su zabeleženi bili su verbalni napadi, pritisci i pretnje, kao i napadi na imovinu novinara. Kada takvi slučajevi dođu do suda, postupci se obično otegnu i često su ometani.

Slučaj Milana Jovanovića, istraživačkog novinara portala Žig info, podsetnik je na pretnje sa kojima se novinari suočavaju i problematične odgovore pravosuđa. U decembru 2018. godine, Jovanovićeva kuća zapaljena je tako što je na nju usred noći bačen Molotovljev koktel. Napad je brzo doveden u vezu sa lokalnim predsednikom opštine, visoko rangiranim članom SNS-a Dragoljubom Simonovićem, o čijim poslovima je Jovanović godinama pisao. Jovanović se još ranije suočavao sa manje ekstremnim oblicima pritiska zbog izveštavanja o Simonoviću. Suđenje koje je usledilo bilo je obeleženo opstrukcijama odbrane i uplitanjem provladinih tabloida, kao i vršenjem pritiska na pravosuđe. Slučaj je bio posebno osetljiv s obzirom na širu medijsku pažnju koju je dobio, ne samo u Srbiji već i širom Evrope.124 Iako je suđenje trajalo više od dve godine zbog Simonovićevog odbijanja da se pojavi na ročištima, on je na kraju, u februaru 2021. godine, osuđen na četiri godine i tri meseca zatvora zbog podstrekivanja na paljenje Jovanovićeve kuće.125 Jovanović je nakon incidenta stavljen pod policijsku zaštitu.

Zabeležen je 21 slučaj napada na novinare koji su pokušali da sa ulica proprate antivladine proteste u julu 2020. godine.126 Incidenti su uključivali fizičke napade,127 uništavanje i oduzimanje opreme128 i verbalne pretnje - koje su nad novinarima vršili demonstranti i policajci.129

Onlajn napadi na novinare su uobičajena pojava, uključujući i kontekst pandemije COVID-19 koja je počela 2020. godine. U aprilu 2020. godine, medijski portal Cenzolovka našao se u centru rasprave u Narodnoj skupštini nakon objavljivanja godišnjeg indeksa Reportera bez granica za 2020. godinu,130 u kome je ocenjeno da je sloboda medija u Srbiji pala za tri mesta u odnosu na prošlu godinu.131 Narodni poslanici su optužili Cenzolovku i druge nezavisne medijske portale da vode negativnu kampanju protiv vlade i predsednika Vučića.132

Rodno zasnovani napadi na žene tema su koja se ponavlja u širem kontekstu zastrašivanja i uznemiravanja medijskih radnica u Srbiji. U izveštaju sastavljenom na osnovu rezultata istraživanja sprovedenog 2020. godine u okviru međunarodne kampanje Media4Women,133 71 odsto novinarki koje rade u Srbiji rekle su da su u poslednjih pet godina preko interneta dobijale mizogine i rodno zasnovane negativne komentare, a 54 odsto njih je reklo da je doživelo neki oblik onlajn seksualnog uznemiravanja.134

Tokom perioda izveštavanja, bilo je više slučajeva kada su građani otkrivali masovne grupe na Telegramu koje su služile za razmenu intimnih slika dece i bivših partnerki bez njihove saglasnosti, kao i slike Instagram profila i fotografije žena koje su uslikane na ulici bez pristanka.135 Članovi grupe sakupljali su čak i informacije o ženama sa slika i delili njihove lične podatke, uključujući imena, adrese i profile na društvenim mrežama. Najveća grupa imala je više od 30.000 članova, dok su i manje grupe bile otvarane u pojedinim gradovima u Srbiji.136 Ogorčenost javnosti zbog ovih grupa odjeknula je kroz čitavu zemlju; većina grupa je ugašena, ali su se neke ponovo otvorile, a pojavile su se i nove grupe. U slučaju iz novembra 2020. godine koji je privukao veliku pažnju javnosti, fotografije COVID-19 pacijentkinje kružile su društvenim mrežama.137 Pacijentkinja je neovlašćeno fotografisana tokom presvlačenja u privremenoj bolnici za pacijente sa teškim respiratornim oboljenjima u Beogradu. Kako se ispostavilo, slike ove pacijentkinje, zajedno sa još nekima, takođe su se delile u Telegram grupama.

Migrantska populacija u Srbiji često je izložena pretnjama i uznemiravanjima na internetu, a pojavilo se i mnoštvo lažnih vesti i teorija zavere u vezi sa navodnim naseljavanjem migranata po čitavoj državi tokom vanrednog stanja 2020. godine (videti B7).138 Širenje dezinformacija o ovoj temi na kraju je dovelo do antimigrantskih skupova u gradovima širom Srbije, kao i do nasilne provale u jedno od prihvatilišta za migrante u Obrenovcu.

C8: Da li su sajtovi, državni i privatni subjekti, pružaoci usluga ili pojedinačni korisnici predmet široko rasprostranjenog hakovanja i drugih oblika sajber napada? (0–3 poena) (1/3)

Sajber napadi su relativno učestala pojava u Srbiji, a neretko su mete napada civilno društvo i mediji. Od juna 2020. do maja 2021. godine, SHARE Fondacija zabeležila je osam slučajeva povreda informacione bezbednosti koji su dospeli u javnost. Pet povreda uključivalo je tehnička onemogućavanja pristupa sadržaju, uključujući distribuirane napade uskraćivanja usluge (DDoS). SHARE je takođe zabeležio jedan slučaj računarske prevare, jedan slučaj uništavanja i krađe podataka i programa i jedan slučaj onemogućavanja kontrole nad onlajn nalogom ili sadržajem.139

Najveći javno poznati sajber napad na državni organ u Srbiji dogodio se u martu 2020. godine, kada je Informatika, javno komunalno preduzeće iz Novog Sada, bila na meti ransomvera. Ovaj napad je izazvao prekid u radu gradske uprave, jer su serveri gradske uprave i drugih javnih službi bili smešteni u okviru Informatike.140 Grad je odbio da plati otkupninu u kriptovaluti bitkoin i morao je da uspostavi novi računarski sistem.

Nezavisni mediji i organizacije civilnog društva redovno se nalaze na meti tehničkih napada. Medijski portal Peščanik doživeo je nekoliko napada 2014. i 2015. godine, nakon što je objavio tekstove o plagiranju doktorata bivšeg ministra unutrašnjih poslova, a sadašnjeg ministra odbrane Nebojše Stefanovića.141 Napadi su izvedeni sa više od 30.000 IP adresa.142

Televizija N1, koja je uživo prenosila proteste protiv vlade u julu 2020. godine, na Twitter-u je objavila da je njen sajt u tom periodu imao tehničke poteškoće zbog napada.143 U martu 2021. godine, ekološka organizacija Eko straža objavila je da je njihov sajt bio onesposobljen tehničkim napadom i da je jedna stranica imala čak 600.000 zahteva za pristup.144

Srbija je potpisala i ratifikovala budimpeštansku Konvenciju o visoko-tehnološkom kriminalu i prilagodila svoje krivične zakone u skladu sa standardima konvencije.145 Krivični zakonik Srbije sadrži poglavlje „Krivična dela protiv bezbednosti računarskih podataka“ (članovi 298–304a).146 U Beogradu postoji Posebno tužilaštvo za visoko-tehnološki kriminal,147 ali zbog velikog broj incidenata i činjenice da je u pitanju jedino tužilaštvo zaduženo za rešavanje slučajeva te vrste u zemlji, ne uspeva da drži korak sa sve većim brojem zaostalih predmeta.

On Serbia

See all data, scores & information on this country or territory.

See More
  • Global Freedom Score

    60 100 partly free
  • Internet Freedom Score

    71 100 free
  • Freedom in the World Status

    Partly Free
  • Networks Restricted

    No
  • Websites Blocked

    No
  • Pro-government Commentators

    Yes
  • Users Arrested

    Yes